Mađđhima Nikāya

Punnovāda sutta

145. Pouka Punni

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. A jedno veče poštovani Punna izađe iz osame i otide do Blaženog. Pošto je stigao, pokloni mu se i sede sa strane. Sedeći tako sa strane, poštovani Punna reče Blaženome:

“Dobro bi bilo, poštovani gospodine, ako bi me Blaženi ukratko podučio. Pošto saslušam Dhammu od Blaženog, boraviću u osami, povučen, predan, marljivo primenjujući to što sam čuo.”

“Onda slušaj, Punna i dobro zapamti, a ja ću govoriti.”

“Da, poštovani gospodine,” reče poštovani Punna. A Blaženi ovako nastavi:

“Postoje, Punna, oblici dostupni oku, primamljivi, lepi, dopadljivi, prijatne forme, koji bude žudnju za čulnim zadovoljstvima, uzbuđujući oblici. I ako se monah njima oduševljava, raduje im se, tada postaje vezan za njih. U onome ko se oduševljava, raduje i vezuje, rađa se ushićenje. Punna, sa nastankom ushićenja, kažem, nastaje i patnja. Postoje, Punna, zvuci dostupni uhu… mirisi dostupni nosu… ukusi dostupni jeziku… dodiri dostupni telu… objekti uma dostupni umu, primamljivi, lepi, dopadljivi, prijatne forme, koji bude žudnju za čulnim zadovoljstvima, uzbuđujući objekti. I ako se monah njima oduševljava, raduje im se, tada postaje vezan za njih. U onome ko se oduševljava, raduje i vezuje, rađa se ushićenje. Punna, sa nastankom ushićenja, kažem, nastaje i patnja.

“Postoje, Punna, oblici dostupni oku, primamljivi, lepi, dopadljivi, prijatne forme, koji bude žudnju za čulnim zadovoljstvima, uzbuđujući oblici. I ako se monah njima ne oduševljava, ne raduje im se, tada ni ne postaje vezan za njih. U onome ko se ne oduševljava, ne raduje i ne vezuje, u tome ushićenje prestaje. Punna, sa prestankom ushićenja, kažem, prestaje i patnja. Postoje, Punna, zvuci dostupni uhu… mirisi dostupni nosu… ukusi dostupni jeziku… dodiri dostupni telu… objekti uma dostupni umu, primamljivi, lepi, dopadljivi, prijatne forme, koji bude žudnju za čulnim zadovoljstvima, uzbuđujući oblici. I ako se monah njima ne oduševljava, ne raduje im se, tada ni ne postaje vezan za njih. U onome ko se ne oduševljava, ne raduje i ne vezuje, u tome ushićenje prestaje. Punna, sa prestankom ushićenja, kažem, prestaje i patnja.

Sada kad sam te ukratko podučio, Punna, kuda nameravaš da pođeš, gde da boraviš?”

“Poštovani gospodine, sada kad me je Blaženi ukratko podučio, živeću u oblasti Sunāparanta.”

“Punna, ljudi u Sunāparanti su grubi i oštri. Ako te budu vređali i pretili ti, gde ćeš onda živeti?”

“Poštovani gospodine, ako me ljudi u Sunāparanti i budu vređali i pretili, ja ću ipak tamo živeti, ovako razmišljajući: ‘Dobri su ljudi u Sunāparanti, zaista dobri, jer me barem ne udaraju pesnicom.’ Tako ću tamo živeti, Blaženi. Tako ću tamo živeti, Uzvišeni.”

“Ali, Punna, ako te ljudi u Sunāparanti budu udarali pesnicom, gde ćeš onda živeti?”

“Poštovani gospodine, ako me ljudi u Sunāparanti i budu udarali pesnicom, ja ću ipak tamo živeti, ovako razmišljajući: ‘Dobri su ljudi u Sunāparanti, zaista dobri, jer me barem ne udaraju grumenjem zemlje.’ Tako ću tamo živeti, Blaženi. Tako ću tamo živeti, Uzvišeni.”

“Ali, Punna, ako te ljudi u Sunāparanti budu udarili grumenom zemlje, gde ćeš onda živeti?”

“Poštovani gospodine, ako me ljudi u Sunāparanti i budu udarili grumenom zemlje, ja ću ipak tamo živeti, ovako razmišljajući: ‘Dobri su ljudi u Sunāparanti, zaista dobri, jer me barem ne udaraju batinom.’ Tako ću tamo živeti, Blaženi. Tako ću tamo živeti, Uzvišeni.”

“Ali, Punna, ako te ljudi u Sunāparanti budu udarili batinom, gde ćeš onda živeti?”

“Poštovani gospodine, ako me ljudi u Sunāparanti i budu udarili batinom, ja ću ipak tamo živeti, ovako razmišljajući: ‘Dobri su ljudi u Sunāparanti, zaista dobri, jer me barem ne ubadaju nožem.’ Tako ću tamo živeti, Blaženi. Tako ću tamo živeti, Uzvišeni.”

“Ali, Punna, ako te ljudi u Sunāparanti budu uboli nožem, gde ćeš onda živeti?”

“Poštovani gospodine, ako me ljudi u Sunāparanti i budu uboli nožem, ja ću ipak tamo živeti, ovako razmišljajući: ‘Dobri su ljudi u Sunāparanti, zaista dobri, jer mi barem nisu oduzeli život oštrim nožem.’ Tako ću tamo živeti, Blaženi. Tako ću tamo živeti, Uzvišeni.”

“Ali, Punna, ako ljudi u Sunāparanti ipak budu hteli da ti oštrim nožem oduzmu život, gde ćeš onda živeti?”

“Poštovani gospodine, ako ljudi u Sunāparanti ipak budu hteli da mi oštrim nožem oduzmu život, onda ću ovako razmišljati: ‘Ima učenika Blaženog koji su, zabrinuti, postiđeni i zgađeni telom i životom, tragali su za onima koji će ih ubiti.’ A ja sam evo pronašao svog ubicu i ne tražeči ga. Tako ću tamo misliti, Blaženi. Tako ću tamo misliti, Uzvišeni.”

“Dobro je, Punna, dobro je! Posedujući takvu obuzdanost i mir, bićeš u stanju da živiš u Sunāparanta oblasti. Sada je vreme, Punna, da uradiš kako misliš da treba.”

Obradovan rečima Blaženog, poštovani Punna ustade sa svog mesta, pokloni mu se, te ostavljajući ga sa desne strane, otide. Zatim je pospremio mesto na kojem je spavao, uzeo svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač i krenuo ka Sunāparanti. Prelazeći put deo po deo, na kraju je stigao u Sunāparanta oblast i tu se zadržao. A onda je, tokom perioda monsuna, poštovani Punna ustali u praksi zajednicu od pet stotina nezaređenih sledbenika i pet stotina nezaređenih sledbenica, a sam je dostigao trovrsno znanje. Još kasnije, poštovani Punna dostigao je konačno utrnuće.

Onda jedna grupa monaha otide do Blaženog i, pošto su mu se poklonili, sedodoše sa strane, te mu ovako rekoše: “Poštovani gospodine, pripadnik klana Punna, kojeg je Blaženi ukratko podučio, umro je. Kako je odredište njegovo? Kakav je njegov budući smer?”

“Monasi, pripadnik klana Punna bio je mudar. Živeo je u skladu sa Dhammom i nije me ometao u tumačenju Dhamme. Pripadnik klana Punna je dostigao krajnje oslobođenje.”

Tako reče Blaženi. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženog.